HISTORIJA

Dobrodošli na moj blog

18.05.2007.

moj maturski (Manihejstvo i Bogumilstvo)

 

 

 

Ravnodušnost Evrope prema tragediji u Bosni i sprečavanje donošenja mjera da se ona zaustavi, tjera čovjeka da se upita čini li to ona spontano, ili se iza toga krije njena smišljena politika. To tim prije što su u pitanju muslimani, koje Evropa oduvijek smatrala stranim vjerskim tijelom na svom tlu.

Kako potiču, odakle su nastali, koji su osnivači Bogumila to pitanje sam uvijek sebi postavljao, zato sam izabrao baš ovu temu za svoj maturski rad. Prilikom rada koristio sam većinom literaturu naših bosanskih historičara smatrajući da je ona najpouzdanija, jer se na ovu temu mnogo pisalo, pogotovo su to činili strani historičari koji su pristrasno pisali o bogumilima govoreći brojne neistine.

MANIHEJSTVO

 

 

Mani je bio Perzijanac iz otmjene porodice Haskanijevaca, izvanredno obdaren, filozof, spisatelj, muzičar, slikar i liječnik, živući na tlu Mezopotamije, na tlu visoke religiozne kulture, pa je pokušao jednu reformu Mazdaizma na taj način, da ga sinkretizira sa svima religioznim idejama koje su u Mezopotamiji, na tlu nekadašnje Babilonije živjele. On je iz Mazdaizma izradio tako jednu novu dualističku religiju sa kršćanskom tematikom koju možemo nazvati manihejstvom.

Manijevo u

Po Manijevom učenju od praiskona postoje dva uzajamna nezavisna počela. To je bog-tvorac duhovnog svijeta i materija koju je stvorilo zlo biće. Ta dva suprotna elementa su u neprestanoj borbi i međusobno se pobijaju, borba između dobra i zla.Ovo učenje, dalje tumači da su elementi duha, svjetlosti i dobra zarobljeni u materiji koje se ne mogu osloboditi da egzistiraju u svojim savršenim božanskim kvalitetima. Mani je učio da je svrha postojanja čovjeka da čitav svoj život podredi borbi za oslobođenje duha iz tjelesnih okova, a to znači da mora suzbiti sve svoje tjelesne potrebe i nagone koje su izvor cjelokupnog zla, što jača snagu tmine.

 

Mani je glavne svoje praktičko-religiozne i etičke ideale koncentrirao u tzv. tria signacula, signaculum manus, oris et sinus. Ova signacula vrijedila su za "Savršene" strogo, a za slušaoce približno, a značila su: signaculum manus, da savršeni ne smije ubiti ni životinju niti čovjeka, to je onaj mazdaistički perfecta lentas. Onda signaculum oris: da ne smije izreći laži, ni klevete, i da ne smije jesti mesa niti dijelova žive životinje, osim ribe, koja se ne množi prilegom. Signaculum sinus - da ne smije vršiti spolnoga općenja. Iz toga se razabire da je asketska crta kod Maniheja bila vrlo jaka i stroga i da su tzv. perfecti vodili doista jedan vrlo strog i gotovo svetački život. Faktički je njihov ugled u sekti bio vrlo velik, oni su imali i počasni naslov: theotokoi ili theoforoi - bogorodci ili bogonosci. Crkvena hijerarhija u Manihejaca je bila vrlo jednostavna i sastojala se od đakona, svećenika i biskupa.

Manihejci nisu imali hramove, nego su svoja bogoslužja i molitve obavljali ili u otvorenoj prirodi ili u jednostavnim kućama, koje su bile određene za bogomolje i bile bez ikakva ukrasa i sjaja. Molitve i post su bili vrlo razvijeni kod njih, molili su 4 puta na dan, kod izlaska sunca, u podne, kod zalaska sunca i 2 sata iza toga. Imali su strogo određene postove, među tim i jedan cijeli mjesec u godini, kad su smjeli jesti samo u noći, što bi odgovaralo islamskom ramazanu. Manihejci nisu vjerovali u uskrsnuće tijela i drugosvjetni život. A to je začudno, jer i sa ovim životom njihova veza bila je slaba. Oni niti su smjeli sticati dobra, niti biti produktivni u zemljoradnji ili obrtu, jer sav taj svijet bio je djelo tmine i vraga. Čitavo njihovo svjetozrenje bilo je izvanredno tmurno i čitavi ljudski život smatrali su strašnom tragedijom, pa su i vjerovali da cijeli svijet mora svršiti u jednoj užasnoj katastrofi.

Manijeva religija se izvanredno raširila; bila je za sve oficijelne religije susjednih država vrlo opasna. Proširila se po čitavoj sjevernoj Africi uz Sredozemno more sve do Španjolske. Kao sinkretička religija, religija nastala stapanjem raznih religioznih sistema, ona se je tim lakše rasplinjala u dotične religije iz kojih je nastala. Na istoku pretopila se je u budizam, a na zapadu u kršćanstvo i to na zapadu mnogo brže. Iza 8. vijeka naše ere nestaje manihejstvu traga u maloj Aziji. Ovo manihejstvo, kako smo ga ovdje kratko ocrtali, postalo je izvanredno važno za razvitak bogumilstva.

BOGUMILSTVO

 

 

U Bugarskoj je oko 950 godine ustao jedan pop slavenske narodnosti, imenom pop Jevremija, te pristupio sinkretiziranju tih raznih dualističkih, više-manje manihejstvu sličnih ideologija jednu jedinstvenu vjersku dogmatiku i u tu vjeru uzeo je nešto od slavenskih predkršćanskih predodžbi među koje spada i dualizam, uzeo ime Bogumil i počeo svoju vjeru javno propovijedati.

Činjenica jest da se ta nova vjera brzo raširila po Bugarskoj, Traciji i Makedoniji, zahvatila čak i Malu Aziju, zatim preko Srbije i Albanije i u Bosnu, gdje se osobito ukorijenila, postala vjerom većine stanovnika i neke vrste državnom religijom. Trebamo istaći da se u Srbiji bogumilstvo nije moglo održati ni raširiti. Tamo je od kraja 12. stoljeća počela naglo da raste moć dinastije Nemanjića, koji su svi pošli stopama sv. Save koji je stajao na stanovištu pravoslavno vjerskoga ekskluzivizma. U Srbiji Bogumili su bili naime nemilosrdno proganjani i najtežim kaznama kažnjavani. Tako je osim spaljivanja, obljubljenim kazna bila da im se iščupa jezik. Činjenica da je Dušan Silni imao s njima posla i da 150 godina dosljedne politike Nemanjića nije dostajalo da ih u Srbiji posve zatre, pokazuje najbjelodanije kako je ova sekta bila žilava, jaka i duboko ukorijenjena kod svih Slavena na Balkanu.

Dolazak bogumila u Bosnu

 

Bogumilstvo je zračilo iz Bugarske i Makedonije na sve okolne slavenske zemlje. U Srbiji se prvi put spominje sredinom 12. stoljeća u vrijeme Nemanje, koji je poduzeo sve mjere protiv njegovih sljedbenika. Većina ih je bila protjerana, tako da su mnogi našli mjesto i spas u Bosni, pored njih spas su našli i proganjani iz ostalih zemalja.

Bosanski bogumili su sami sebe nazivali patarenima, bogumilima ili babunima, pa čak i dobrim Bošnjanima.

Bosna je u 12. st. Evropi bila dobro poznata kao sigurno utočište za sve one koji su bili proganjani zbog heretičkog učenja i postala najpoznatije i najpriznatije heretičko središte.

U

 

Bogumili su u svom učenju odbacili skoro sve elemente koji karekteriziraju kršćansku vjeru, pa čak i križ kao njegov osnovni simbol. Govorili su da je smiješno klanjati se predmetu na kojem je završio život Isa'a a.s. potkrepljujući to primjerom ako bi neko drvetom ubio carevog sina, da li bi to drvo caru bilo milo. Odbacivali su sjajne odjeće, ikone i kipove i sav sjaj u crkvama, jer je sve to djelo nečastivoga; odbacivali su križ i nazivali ga drvom sramote i rugali se oficijelnim kršćanima što ga štuju. Oni su odbacivali obožavanje Marije, ustanovu krštenja i odbacivali su sve vrste klera. Odbacivali su kipove i ikone, upućivanje svih vrsta molitvi ikonama, slikama i relikvijama. Ovi svršitelji, dobri ljudi, dobri krstjani ili Bošnjani, oni su bili prava crkva bogumilska i iz njih su se izabirali bogumilski svećenici. Oni su se morali držati najstrože bogumilskih propisa, koji sadržajno nisu bili ništa drugo nego tzv. tria signacula maniheja, koje smo već spominjali. To je bio tzv. signaculum ors; naime da nije svršitelj smio nikada reći laž, niti riječima koga prevariti ili se zakleti; zatim da nije smio jesti mesa niti bilo što postoji od krvi žive životinje, dakle ni jaja ni sira. Jedinu iznimku su činile ribe, jer se one ne množe prilegom. Oni su živjeli samo od kruha, zeleni i voća. Zato je običaj sušenja voća, osobito bosanske suhe šljive ostatak bogumilske kulture jer preko zime su se Bogumili hranili kruhom i suhim voćem. Lomljenje kruha bio je dapače posebni ritualni akt kod bogumilskoga bogoslužja kao lomljenje hostije kod katolika. Zatim je za savršene vrijedio tzv. signaculum manus, da nisu smjeli ubiti niti čovjeka ni uopće živoga stvora osim zmije. Uopće bilo je kod Bogumila zabranjeno voditi rat i praviti ratne naprave. Konačno signaculum sinus, savršeni se je morao potpuno odreći općenja sa ženom i svakog spolnoga života. Bogumili su principijelno bili protiv ženidbe i smatrali za zaslužno da muž i žena žive kao brat i sestra. To je sve imalo svoju osnovu u temeljnom naziranju Bogumila da je ljudsko tijelo djelo principa zla i nešto zlo, kobno po čovjeka.

Ovi savršeni, tzv. "svršitelji" su vodili vrlo težak život, život teži od većine danas poznatih redova. Pošto je život tih savršenih bio toliko težak, tako su mnogi, da si prištede tu trpnju, dali se podići u red svršitelja tek pred starost ili pred smrt.

Ako bi savršeni prekršio stroge propise, jeo meso, ubio životinju, općio sa ženom, tada bi izgubio svoju savršenost, prestao biti svršitelj, dobri krstjanin ili Bošnjanin, i nakon pokore morao bi dobiti ponovno utješenje.

Iz redova "savršenih" izabirali su se i bogomilski svećenici. Naravno, kako Bogumili nisu uopće priznavali sakramente, tako nisu imali ni posebnog sakramenta sv. reda. Svećenike je izabirao narod kod službe iz redova savršenih. Bogumilska hijerarhija se sastojala iz Djeda (Dida), koji se nalazio na čelu crkvene hijerarhije , zatim iz gostiju i staraca. Gost i starac zvali su se i strojnici, a svaki did koji je bio kao patrijarh i glava crkve imao je oko sebe 12 strojnika, što je spominjalo na 12 apostola, i na Manihejevih 12 pomoćnika. Svoje bogoslužje, pošto nisu imali svečanih hramova, držali su gdje god: u prirodi, na vrh brijega, a po zimi i nevremenu u kućama. Za bogoslužje trebali su klupu ili stol prostrt ubrusom od bijeloga platna i ništa više. Bogoslužje se sastojalo od molitve, čitanja sv. pisma, propovijedi, primanja u red vjernika i izabiranja svećenika. Kod bogoslužja obavljala se i ispovijed. Ispovijed se nije obavljala tajno, nego javno pred čitavom općinom, izgovaranjem stanovite ispovijedne formule. Glavna molitva Bogumilima je bila "Oče naš". Naravno da je kraj temeljnoga shvaćanja Bogomila bila isključena vjera u uskrsnuće tijela. Odjeveni su bili jednostavno, obično u crno. I zbog njihovih hranidbenih propisa bili su vrlo mršavi. Zabranjeno je bilo sticanje bogatstva, a napose je bila zabranjena trgovina, da čovjek ne zapadne u "laž, prevaru i krivorotstvo". Uprkos toga Bogumili su bili izvanredno marljivi kao težaci i rukotvorci. Ali od svoje zarade davali su znatan dio u svrhu svoje vjerske općine. Tako među njima nije bilo bogatih ljudi. To je uglavnom bilo vjerovanje i organizacija Bogumila. Njihova vjera im je propisivala način života.

BOGUMILSTVO DANAS U BOSNI I HERCEGOVINI

 

Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak je zabilježio: „Oko Rame i Neretve ima i danas Muhammedovskih seljaka koji su sačuvali neke molitve iz bogumilskih vremena, pa ih u obiteljskim krugovima naizust izmole. "Takvi slučajevi su zabilježeni i u okolini Fojnice i po drugim zabitnim bosansko hercegovačkim gradovima. Narav, ponašanje, odnos prema starim i nemoćnim, djeci, ženama, pa i običnim stvarima i svakodnevnim sitnicama koje drugi obično i ne primjećuju ili su izvan dometa njihovog svakodnevnog razmišljanja su osobine bogumila koje i danas možemo susresti kod naših ljudi.

Mnogi su pisci isticali osobine bosanskog čovjeka, prije svega njihovo poštenje i osjećaj za pravednost, kao i to da je izuzetno strpljiv i radin narod. Odanost i privrženost onome u koga jednom steknu povjerenje su osobine koje svi stranci ističu i hvale. Tako Daniel Farlati u 18.st. opisuje i ističe staro poštenje, ispravno držanje i plemenitost kojim su se odlikovale bosanske izbjeglice. U opisu stoji dalje da su se Bosanci među tamošnjim narodom isticali i razlikovali likom, zatim držanjem te ponašanjem, pa su bili svima „ugodni i prijatni“.Pa i dobro poznati merhamet današnjih bosanskohercegovačkih muslimana jeste upravo zbir svih onih moralnih osobina starobosanskih bogumila, zbog kojih ih domaći i strani izvori skoro redovito nazivaju "dobri Bošnjani". Zato možemo reći s pravom da je zaboravljeno bogumilstvo još uvijek prisutno u bosanskom čovjeku, prvenstveno u elementima etike i morala.

 

 

 

ZAKLJU

 

Moram da napomenem da su u proganjanju bogumila i njihovom uništavanju aktivno učestovali i sami srpski vladari.Tako kralj Dragutin, kao mađarski vazal je poduzimao u sjeveroistočnom dijelu Bosne velike progone domaćih vjernika.

 

Tokom progona kršćanske Evrope mnogi su na silu prevedeni na katoličku vjeru, ali što su kršćanski pohodi bili zešći, tako su i sami bogumili ojačavali. Koliko god su pape bili uporni i odlučni u namjeri da im stanu u kraj, toliko su Bošnjaci bili ustrajni da je obrane i u njoj ostanu. To ih je stajalo rijeke i potoke krvi, ali se čak ni po tu cijenu nisu htjeli odreći svojih vjerskih ubjeđenja koja su svojim sadržajem savršeno odgovarala njegovom duhu i mentalitetu.Enver Imamović – Korijeni Bosne i bosanstva

 

Literatura:

 

        Bilal Hasanović – Islamska vjeronauka, I izdanje, Visoko, 1993.

              Noel Malcom – Povijest Bosne, London, 1994.

              Mustafa Spahić - Povijest Islama za 3 i 4 razred Medrese

               Esad Arnautović - Pregled historije Bosne i Hercegovine

ČAK:Dolazak bogumila, a posebno u Bosnu i Hercegovinu je zaista utjecao na njenu historiju, to se da vidjeti iz mnogih ratova koji su se vodili na prostoru naše zemlje, koja nije bila ni dužna ni kriva nikome. Jedini razlog masovnih ubijanja i proganjanja naših predaka jeste to što su imali svoju vjeru koja nije Evropi odgovarala.
Iako je proces islamizacije u Bosni uhvatio duboke korijene i obuhvatala uglavnom bogumilski dio stanovništva stara vjera nije iščezla ni brzo ni potpuno dugo vremena po dolasku Turaka. Njeni pojedini relikti su ipak i danas prisutni u životu i običajima bosanskohercegovačkih muslimana, ali ih obično niko ne primjećuje i nije svijestan da su to bogumilski običaji.
čenje i ideje bogumilaGlavna značajka bogumilske dogmatike je njihov dualizam, naime vjera u dva počela. Ovaj dualizam se može pratiti od Zoroastrovog Mazdaizma, preko Gnosticizma, Manihejstva pa sve do Pavlikijanstva i Masilijanstva koji su ga donijeli na Balkan. Bog je princip dobra i svjetla sa epitetom blagi, a Satanael sa epitetom lukavi, nečastivi, princip je zla i tmine. Bogumilski dualizam se karakterizira time što je Bog gospodar samo duševnog svijeta, On je stvorio samo ljudsku dušu, dok je čitav vidljivi svijet, ukoliko postoji iz materije, tvari (grčki hyle), dakle i ljudsko tijelo, stvorio Satanael, bog zla i tmine. Nisu svi učili da je Satanael sin Božji i stariji brat Isusov, to je bila nauka samo jednog dijela Bogumila. Drugi dio je učio da je Satanael bio prapočelo neovisno od Boga koje je odvajkada postojalo. Isa’a a.s. po njihovoj nauci nije začela i rodila „Bogorodica Marija" jer on kao „Bog" apsolutno nije mogao imati materijalno tijelo, djelo vražje.
Zna se da je u Bosni i prije postajalo jedno heretičko učenje, ali kako i kada je došlo do stapanja bosanske i bugarske hereze još nije najbolje rasvijetljeno.
NastanakNa osnovu modificiranog Manijeva učenja nastale su brojne neomanihejske sekte. Među njima je u 7. stoljeću velik značaj stekla Pavlićanska sekta, nastala u Armeniji. Njih su vlasti iz Armenije preseljavali u Trakiju (današnja Bugarska) u 8. st., tako da su se naseljavali uz granicu. U 9. st. Bugari se doseljavaju u Trakiju i miješaju se sa Pavlićanima i od njih pruzimaju vjersko učenje. Pored Pavlićana djelovala je još jedna dualistička sekta Masalijani koji su došli iz Male Azije, čije je učenje bilo srodno Pavlićanskom i tako dolazi do njihovog stapanja. Na njihovim osnovama u 10. stoljeću nastala je bogumilska vjera.
čenje
Korijeni herezeNajranije i najpoznatije heretičko učenje u kršćanstvu koje je izvršilo snažan utjecaj na sve srednjovjekovne heretičke sekte, bilo je manihejstvo, koje je tako nazvano po svome osnivaču Maniju ili Maniheju iz Perzije.
                                 UVODZahvala pripada Allahu dž.š., neka je salavat i selam na Allahovog miljenika Muhammeda a.s. " Neprijateljski odnos Evrope prema Bosni i njenom narodu vuče korijene još iz srednjeg vijeka, kada su prije 800 godine otpočeli svirepi progoni bogumila. Umjesto njih, danas su na meti njihovi potomci-bosanski muslimani. Još je prije 800 godina Evropa, naslutivši navodnu „bogomilsko- islamsku" koaliciju, nijemo gledala kako propada bosanska kraljevina, a očito je da je i danas spremna na sve kako bi iskorijenila narod i vjeru koji „povijesno ne pripadaju starom kontinentu".

<< 05/2007 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
4982

Powered by Blogger.ba